1.3 Lekcija 1
Sertifikat: |
Linux Essentials |
---|---|
Verzija: |
1.6 |
Tema: |
1 Linux zajednica i open sors karijera |
Cilj: |
1.3 Softver otvorenog koda i licenciranje |
Lekcija: |
1 od 1 |
Uvod
Iako se termini slobodan softver i softver otvorenog koda naširoko koriste, postoje zablude oko njihovog značenja. Posebice, koncept “sloboda” zahtjeva detaljnije objašnjenje. Započnimo sa definicijom ova dva termina.
Definicija besplatnog softvera otvorenog koda
Kriterij slobodnog softvera
Prije svega, u kontekstu slobodnog softvera, termin “slobodan” nema nikakve veze sa terminom “besplatan”, ili kako je osnivač Fondacije za slobodan softver (eng. Free Software Foundation), Richard Stallman rekao:
"Da biste razumjeli koncpet termina “slobodan”, na to trebate gledati kao “slobodan govor”, a ne kao “besplatno pivo”." — Richard Stallman, šta je slobodan softver?
Bez obzira da li trebate platiti za softver ili ne, postoje četiri kriterija koja čine slobodan softver. Ričard Stelmen (eng. Richard Stallman) opisuje te kriterije kao “četiri osnovne slobode”, a one su: * “Sloboda pokretanja programa po vašoj želji, za bilo koju namjenu (sloboda 0).”
+ Gdje, kako i za koju namjenu će softver biti korišten, ne može biti propisano niti ogranićeno.
-
“Sloboda izučavanja kako program radi, te izmjena tako da program radi ono što vi želite (sloboda 1). Glavni uslov ovome je pristup njegovom izvornom kodu.”
Svako može izmjeniti softver prema svojim idejama i potrebama. Ovdje se pretpostvalja da je tzv. izvorni kod, te sve ostale datoteke koje čine softver, dostupni u formi koju mogu čitati programeri. To se također odnosi i na korisnika koji želi dodati određenu karakteristiku, te softverske kompanije koje kreiraju kompleksne sisteme kao što su mobilni operativni sistemi i firmver rutera.
-
“Sloboda redistribucije kopija kako biste pomogli drugima (sloboda 2).”
Ova sloboda ohrabruje svakog korisnika da dijeli softver sa drugima. Stoga je stvar najveće moguće distribucije, zajednice korisnika i developera koji, koristeći se tim slobodama, mogu doprinjeti razvoju i poboljšanju sotvera za korist svih.
-
“Sloboda distribuiranja kopija modifikovanih verzija s drugima (sloboda 3). Radeći tako, omogućavate zajednici da se okoristi vašim promjenama. Uslov za to, je pristup izvornom kodu.”
Ovdje se ne radi samo o distribuciji besplatnog softvera, nego i o distribuciji modifikovanog besplatnog slobodnog softvera. Svako ko napravi izmjene unutar besplatnog softvera, ima dužnost da te izmjene učini dostupnim drugima. Ako učine tako, onda imaju obavezu da to učine besplatno, drugim riječima, ne smiju ograničiti slobodu distribuiranja softvera, bez obzira jesu li ga modifikovali ili proširili. Na primjer, ako grupa developera ima drugačije ideje o razvoju određenog softvera nego njegovi izvorni autori, mogu ga odvojiti u zaseban projekat po imenu fork. Naravno, sve obaveze sa slobodama ostaju na snazi.
Naglasak na ideji slobode jednak bilo kojem takvom pokretu protiv nečega, posebice nekoga ko potiskuje postulirane slobode, ko softver smatra vlasništvom, te isti nastoji držati pod ključem. U odnosu na slobodan softver, takav sofver se naziva vlasničkim.
Softver otvorenog koda naspram besplatnog softvera
Za mnoge, besplatan softver i sotver otvorenog koda su sinonimi. Često korištena abrevijacija FOSS za besplatan softver otvorenog koda naglašava to zajedništvo. FLOSS za besplatan/slobodan softver otvorenog koda je još jedan popularan termin, koji nepogrešivo naglašava ideju slobode za druge jezike mimo engleskog. Međutim, ako se uzmu u obzir porijeklo i razvoj oba termina, onda je diferencijacija itekako vrijedna.
Termin besplatan softver sa definicijom gore pomenute četiri slobode, pripisuje se Richard Stallman-u i GNU projektu kojeg je on osnovan 1985 — skoro 10 godina prije pojave Linux-a. Naziv “GNU nije Unix” (eng. GNU is not Unix) pojašnjava namjere namigivanjem oka: GNU je započet kao incijativa za razvoj tehničkog rješenja — tačnije operativnog sistema Unix — iz temelja, tako da isti bude dostupan široj publici i sa namjerom da se isti unaprijedi, uz pomoć šire publike. Otvorenost izvornog koga, bila je više tehnička i organizacijska potreba, s druge strane pokret slobodnog softvera je još uvijek socijalni i politički, neki će reći i ideološki pokret.
Sa uspjehom Linux-a, otvorene su mogućnosti saradnje preko interneta, što je pomoglo usponu hiljade projekata i kompanija oko novog sostverskog kosmosa, a društveni aspekt se sve više povlačio u pozadinu. Otvorenost izvornog koda prešla je iz tehničke potrebe, do ključne karakteristike: čim je izvorni kod bio vidljiv, softver je smatran "softverom otvorenog koda". Tako su društveni motivi pomogli pragmatičnom pristupu razvoja softvera.
Besplatan softver i softver otvorenog koda rade na istom principu, sa istim metodama i svjetskoj zajednici pojedinaca, projekata i kompanija. Ali, kako su oba došla iz različitih smjerova — jedan društvenog i jedan pragmatično-tehničkog — ponekada postoje konflikti. Ti konflikti se pojavljuju onda kada rezultati zajedničkog rada ne odgovaraju izvornim ciljevima dva pokreta. To se dešava posebice onda kada softver otkriva svoj izvorni kod, ali ne poštiva četiri slobode besplatnog softvera. Na primjer, kada postoje restrikcije na objelodanjivanju, izmjeni ili povezanostima sa drugim softver komponentama.
Licence pod kojima je softver dostupan, određuju kojim uslovima podleže softver kada je u pitanju njegova upotreba, distribucija, i modifikacija. Kako potrebe i motivi mogu biti različiti, razne druge licence su kreirane u FOSS okolini. Zbog osnovnog pristupa pokretu slobodnog sofvera, nije za iznenaditi kako ponekada ne prepoznaje mnoge open sors licence kao "beplatne", te ih kao takve odbacuje. Obrnuto, to je rijedak slučaj zbog pragmatičnog open sors pristupa.
Pogledajmo nakratko izuzetno kompleksno područje licenci dole ispod.
Licence
Za razliku od frižidera ili auta, softver nije fizički proizvod, nego digitalni. Stoga, kompanija ne može prebaciti vlasništvo nad takvim proizvodom prodajući ga ili mijenjajući fizički posjed, — nego izdaje prava upotrebe tog proizvoda na koje ugovorom pristaje korisnik. Koja prava upotrebe ima a koja ne, opisana su u softver licenci, i stoga je jako važno za razumijeti regulacije sadržane unutar istog.
Dok veliki vendori vlasničkog softvera, kao što je Microsof ili SAP, imaju sopstvene licence koje su precizno skrojene za njihove proizvode, zagovornici besplatnog softvera otvorenog koda su od početka težili ka jasnoći i opštoj valjanosti svojih licenci, jer na kraju, svaki korisnik treba da ih razunije, ako je potrebno, koristi iste za sopstven razvoj.
Međutim, ne treba sakriti kako ti ideali jednostavnosti, mogu teško da se ostvare zbog velikog broja potreba, te isti nisu uvijek međunarodno kompatibilni sa legalnim razumijevanjima, što je prepreka koja stoji na putu. Evo jednog primjera: Njemačka i Američka autorska prava su itekako drugačija. Prema njemačkom zakonu, postoji jedna osoba kao autor (precizno:_Urheber) na njemačkom jeziku 'autor', čiji rad je njegovo intelektualno vlasništvo. Iako autor može dati dozvolu upotrebe njegovog rada, on ne može dodijeliti niti se odreći autorskih prava. Što je sasvim strano američkom zakonu. I ovdje je autor (koji može biti institucija ili kompanija), gdje on ima isključivo prava eksploatacije koje može prebaciti ili se odreći svog rada. Stoga, međunarnodno validna licenca mora biti interpretirana prema različitim zakonodavstvima ili zakonima.
Posljedice su različite, a ponekada su različite i FOSS licence. Još gore, postoje različite verzije licenci, ili miks licenci (unutar projekta, pa i onda kada se radi o više projekata) što može uzrokovati zbunjenost i pravni spor.
Predstavnici besplatnog sofvera i zagovornici jasno ekonomski-orijentisanog open sors pokreta, kreirali su svoje organizacije koje su danas odgovorne za formulaciju softver licenci prema njihovim principima, sa podrškom njihovih članova u njihovom jačanju.
Copyleft
Već pomenuta Fondacija za slobodni softver(FSF) je formulisala GNU General Public Licencu(GPL), (bs: generalnu javnu licencu), jednu od najvažnijih licenci za besplatni softver, koju koriste mnogi projekti, pa i sam Linux kernel. Također, tu je i GNU Lesser General Public License(LGPL), koja upravlja kombinacijom besplatnog softvera sa modifikacijama načinjenim unutar koda, gdje taj isti izvorni kod ne mora biti javno dostupan, te GNU Affero General Public License(AGPL), koja pokriva prodaju pristupa objavljenom softveru, ili GNU Free Documentation License(FDL), koja proširuje principe slobode ka pristupu softverskoj dokumentaciji. Također, FSD preporučuje u nekim slučajevima, upotrebu licenci trećih strana, te nije nužno protiv istih, te povezanih projekata kao što GPL-Violations.org, web stranica koja istražuje prekršaj besplatnih licenci.
FSF naziva te principe shodno besplatnim licencama koje se odnose na modifikovane varijante softvera copyleft — za razliku od principa koji pokrivaju restriktivna prava, a koja se u ovom slučaju odbacuju. Ideja je takva da se prebace liberalni principi pri licenciranju softvera, a koji treba da budu što manje restriktivni za buduće varijante softvera, kako bi se spriječila moguća restrikcija.
Ono što zvuči očigledno i jasno, u praksi je pomalo komplikovano, zbog čega se kritičari pozivaju na copyleft princip "viralan", jer se odnosi na sljedeće verzije.
Ono što je do sada rečeno, na primjer, jeste kako dvije softverske komponente koje su licencirane pod različitim copyleft licencama, ne mogu se skupa kombinirati, jer obje licence ne mogu biti prebačene na sljedeći proizvod, u isto vrijeme. Ovo se također može primijeniti na razne verzije iste licence.
Zbog ovog razloga, nove licence ili verzije licenci više ne shvataju copyleft licencu, tako rigorozno. Kako je već pomenuto GNU Lesser General Public License(LGPL) je u stvari koncesija koja omogućava besplatnom softveru da se u njega dodaju “besplatne” komponente, što se često radi sa tzv._bibliotekama. Biblioteke sadrže podrutine ili rutine, koje koriste razni programi. To dovodi do situacije gdje vlasnički softver poziva takve podrutine iz besplatnih biblioteka.
Drugi način da se izbjegnu konflikti sa licencama jeste kroz dvostruko licenciranje, gdje je jedan softver licenciran pod različitim licencama, na primjer besplatna i vlasnička licenca. Tipičan primjer upotrebe je besplatna verzija softvera koja se koristi onda kada se poštuju copyleft restrikcije i alternativno nudeći softver pod različitom licencom što oslobađa licencu od određenih ograničenja, zauzvrat za naknadu koja se može koristiti u financiranju razvoja softvera.
Treba biti jasno, kako treba pažljivo odabrati licencu za softverski projekat, jer o istom odabiru ovisi saradnja sa drugim projektima, kombinacija drugih komponenti, te budući dizajn sopstvenog proizvoda. Stoga copyleft predstavlja developerima poseban izazov.
Open sors definicija i dopuštene licence
Za open sors stranu, poslovima licenciranja bavi se Open sors incijativa(OSI), (eng: Open Source Initiative) koju je 1998. godine osnovao Eric S. Raymond i Bruce Perens. Oni su također razvili standardiziranu proceduru za provjeru softver licenci u skladu sa Open sors definicijom (eng. Open Source Definition). Više od 80 prihvaćenih open sors licenci se može pronaći na OSI web stranici.
Oni ovdje također navode licence koje su odobrene od strane “OSI-a” a koji kontriraju copyleft principima, posebice grupi BSD licenci. Berkeley Software Distribution (BSD), (bs: Berkelej softver distribucija) kao varijanta Unix operativnog sistema razvijena na univerzitetu Berkelej, koja je kasnije omogućila uspon besplatnih projekata kao što je NetBSD, FreeBSD i OpenBSD. Licence pod kojima su licencirani ovi projekti, nazivaju se dopuštenim licencama. Za razliku od copyleft licenci, one nemaju namjeru nametanja uslova upotrebe modifikovanih varijanti. Naprotiv, maksimalna sloboda bi trebala da omogući softveru što širu distribuciju, dajući prostor urednicima softvera da odluče kako dalje sa tim uredbama — gdje, na primjer, mogu iste da objave ili da ih zadrže kao zatvoren izvor koji mogu komercijalno distribuirati.
Drugorazredna klauzula BSD licence_(eng. 2-Clause BSD License), još poznata kao _pojednostavljena BSD licenca ili besplatna BSD licenca, dokazuje koliko takva dozvola može biti smanjena. Pored standardizovane klauzule o odgovornosti, koji štiti developere od potraživanja odgovornosti koje proizlaze iz štete uzrokovane softverom, licenca se sastoji od sljedeća dva uslova:
Redistribucija i upotreba u izvornoj i binarnoj formi, sa ili bez modifikacija, su dozvoljene ukoliko su ova dva uslova ispunjena:
Redistribucija izvornog koda mora zadržati gore navedene napomene, ova lista sadrži uslove i sljedeće odricanje od odgovornosti.
Redistribucija u binarnoj formi mora reproizvesti gore navedene obavijesti o autorskim pravima, njegovu listu uslova i sljedeću izjavu o odricanju odgovornosti u dokumentaciji i/ili drugim materijalima priloženim uz distribuciju.
Creative Commons licence
Uspješan razvoj FLOSS koncepata i srodan tehnološki napredak, doveo je do pokušaja primjene open sors principa u drugim, ne-tehničkim, oblastima. Priprema i provizija znanja, te kreativna saradnja u rješvanju kompleksnih zadataka, smatra se trenutno kao dokaz proširenih open sors principa, koji se primjenjuju i na sadržaje.
To je dovelo do potrebe da se i u ovim oblastima stvore pouzdani temelji prema kojima se rezultati rada mogu dijeliti i obraditi. Kako su dostupne softverske licence bile teško pogodne za ovo, bilo je brojnih pokušaja da se specifični zahtjevi iz naučnog rada pretvore u digitalizovana umjetnička djela “u duhu otvorenog koda” u slično zgodne licence.
Daleko najvažnija inicijativa ove vrste danas je Creative Commons (CC), koja svoju zabrinutost sažima na sljedeći način:
Creative Commons je globalna neprofitna organizacija koja omogućava razmjenu i ponovnu upotrebu kreativnosti i znanja kroz pružanje besplatnih pravnih alata.
Creative Commons se fokusira na dodjelu prava od distributera do autora. Kao primjer: U tradicionalnom izdavaštvu, autor obično prenosi sva izdavačka prava (štampanje, prijevod, itd.) na izdavača, koji zauzvrat osigurava najbolju moguću distribuciju djela.Značajno izmijenjeni kanali distribucije na Internetu sada su autoricu doveli u poziciju da sama koristi mnoga od ovih izdavačkih prava i da sama odlučuje o tome kako se njen rad može koristiti. Creative Commons daje priliku da se to utvrdi jednostavno i pravno pouzdano, ali Creative Commons želi više: autori se ohrabruju da svoja djela učine dostupnim kao doprinos opštem procesu razmjene i saradnje. Za razliku od tradicionalnih autorskih prava, koja autoru daju sva prava, te ista po potrebi mogu prenijeti na druge, Creative Commons ima suprotan pristup: autorica svoj rad stavlja na raspolaganje zajednici, ali može birati između niza karakteristika koje treba uzeti u obzir prilikom korištenja djela — što više karakteristika izabere, to je restriktivnija licenca.
I tako princip “Odaberi licencu” CC-a traži od autora korak po korak za pojedinačna svojstva i generiše preporučenu licencu, koju autor može posljednju dodijeliti djelu kao tekst i ikonu.
Za bolje razumijevanje, evo pregleda šest mogućih kombinacija i licenci koje nudi CC:
CC BY (“Attribution”): besplatna licenca koja dozvoljava svakome da uređuje i distribuira djelo, sve dok imenuje autora.
- CC BY-SA (“Attribution-ShareAlike”)
-
As CC BY, osim što se izmijenjeno djelo može distribuirati samo pod istom licencom. Princip podsjeća na copyleft, jer je licenca i ovdje "naslijeđena".
- CC BY-ND (“Attribution-NoDerivatives”)
-
Kao i CC BY, osim što rad može biti proslijeđen samo neizmijenjen.
- CC BY-NC (“Attribution-NonCommercial”)
-
Rad se može uređivati i distribuirati imenovanjem autora, ali samo pod nekomercijalnim uslovima.
- CC BY-NC-SA (“Attribution-NonCommercial-ShareAlike”)
-
Kao BY-NC, osim što se djelo može dijeliti, samo pod istim uslovima (slično kao copyleft).
- CC BY-NC-ND (“Attribution-NonCommercial-NoDerivatives”)
-
Najrestriktivnija licenca: distribucija je dozvoljena uz navođenje autora, ali samo nepromijenjena i pod nekomercijalnim uslovima.
Poslovni open sors model
U retrospektivi, trijumf FLOSS-a djeluje kao osnovni pokret tehnofilskih idealista koji, neovisno o ekonomskim ograničenjima i bez monetarnih ovisnosti, svoj rad stavljaju u službu javnosti. Istovremeno, kompanije vrijedne milijarde stvorene su u FLOSS okruženju; da spomenemo samo jednu, američku kompaniju Red Hat osnovanu 1993. sa godišnjom prodajom od preko 3 milijarde USD (2018.), koju je preuzeo IT gigant IBM 2018. godine.
Dakle, pogledajmo napetost između besplatne i uglavnom besplatne distribucije visokokvalitetnog softvera i poslovnih modela za njegove kreatore, jer jedna stvar mora biti jasna: Bezbroj visokokvalifikovanih programera slobodnog softvera takođe mora da zarađuje novac, a prvobitno čisto nekomercijalno FLOSS okruženje mora stoga da razvije održive poslovne modele kako bi očuvalo sopstveni kosmos.
Uobičajeni pristup, posebno za veće projekte u početnoj fazi, je takozvani crowdfunding, odnosno prikupljanje novčanih donacija putem platforme kao što je Kickstarter Zauzvrat, donatori dobijaju unapred definisani bonus od programera u slučaju uspjeha, odnosno ako se ostvare prethodno definisani ciljevi, bilo da se radi o neograničenom pristupu proizvodu ili posebnim karakteristikama.
Drugi pristup je dvostruko licenciranje: besplatni softver se nudi paralelno pod restriktivnijom ili čak vlasničkom licencom, koja zauzvrat garantuje korisniku opsežnije usluge (vrijeme odgovora u slučaju grešaka, ažuriranja, verzije za određene platforme, itd.). Jedan primjer među mnogima je ownCloud, koji se razvija pod GPL-om i nudi poslovnim korisnicima “Poslovni izdanje” (eng. Business Edition), pod vlasničkom licencom.
Uzmimo i ownCloud kao primjer još jednog široko rasprostranjenog poslovnog FLOSS modela: profesionalnih usluga. Mnogim kompanijama nedostaje potrebno interno tehničko znanje za postavljanje i upravljanje složenim i kritičnim softverom i, iznad svega, pouzdano i sigurno. Zbog toga kupuju profesionalne usluge kao što su savjetovanje, održavanje ili helpdesk direktno od proizvođača. Pitanja odgovornosti također igraju ulogu u ovoj odluci, jer kompanija prenosi rizike poslovanja na proizvođača.
Ukoliko softver uspije da postane uspješan i popularan u svojoj oblasti, kupci stiču periferne mogućnosti monetizacije kao što su merchandising ili certifikati i time ističu njegov poseban status prilikom korištenja samog softvera. Platforma za učenje Moodle nudi sertifikaciju trenera, koji dokumentiraju svoje znanje, na primjer, potencijalnim klijentima, što je samo jedan primjer među bezbroj drugih.
Softver kao usluga (SaaS) je još jedan poslovni model, posebno za tehnologije zasnovane na webu. Ovdje provajder u oblaku pokreće softver poput upravljanja odnosima s klijentima (CRM) ili sistema za upravljanje sadržajem (CMS) na svojim serverima i odobrava svojim klijentima pristup instaliranoj aplikaciji. Ovo štedi korisniku instalaciju i održavanje softvera. Zauzvrat, korisnik plaća korištenje softvera prema različitim parametrima, na primjer broju korisnika. Dostupnost i sigurnost igraju važnu ulogu kao poslovno kritični faktori.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, model razvoja korisničkih ekstenzija u slobodni softver po narudžbi posebno je uobičajen u manjim projektima. Tada je obično na korisniku da odluči kako će nastaviti s ovim proširenjima, odnosno hoće li ih također osloboditi ili ih držati pod ključem kao dio vlastitog poslovnog modela.
Jedna stvar je trebala biti jasna: iako je besplatni softver obično dostupan besplatno, u njihovom okruženju stvoreni su brojni poslovni modeli, koje neprestano modificiraju i proširuju bezbrojni freelanceri i kompanije širom svijeta, u vrlo kreativnom obliku, što u konačnici osigurava i nastavak postojanja cijelog FLOSS pokreta.
Vođene vježbe
-
Šta su – ukratko – „četiri slobode“ kako ih definiše Richard Stallman i Free Softver Fondacija?
sloboda 0
sloboda 1
sloboda 2
sloboda 3
Šta znači skraćenica FLOSS?
+
-
Razvili ste besplatni softver i želite da osigurate da i sam softver, ali i svi budući radovi na njemu, ostanu besplatni. Koju licencu birate?
CC BY
GPL version 3
2-Clause BSD License
LGPL
-
Koju od sljedećih licenci biste nazvali dopuštenom, a koju biste nazvali copyleft?
Simplified BSD License
GPL version 3
CC BY
CC BY-SA
?
-
Napisali ste web aplikaciju i objavili je pod besplatnom licencom. Kako možete zaraditi novac sa svojim proizvodom? Navedite tri mogućnosti.
Istraživačke vježbe
-
Pod kojom licencom (uključujući verziju) su dostupne sljedeće aplikacije?
Apache HTTP Server
MySQL Community Server
Wikipedia articles
Mozilla Firefox
GIMP
-
Želite da objavite svoj softver pod GNU GPL v3. Koje korake trebate slijediti?
-
Napisali ste vlasnički softver i želite da ga kombinujete sa besplatnim softverom pod GPL verzijom 3. Da li vam je to dozvoljeno i šta morate da uzmete u obzir?
-
Zašto je Fondacija za slobodni softver izdala GNU Affero General Public License (GNU AGPL) kao dodatak GNU GPL?
-
Navedite tri primjera besplatnog softvera, koji se također nudi kao “Poslovno izdanje”, u verziji koja se naplaćuje.
Sažetak
U ovoj lekciji ste naučili:
-
Sličnosti i razlike između besplatnog i softvera otvorenog koda (FLOSS)
-
FLOSS licence, njihove važnosti i problemi
-
Copyleft protiv dopuštenih licenci
-
FLOSS poslovni model
Odgovori na vođene vježbe
-
Šta su – ukratko – „četiri slobode“ kako ih definiše Richard Stallman i Fondacija za slobodni softver?
freedom 0
pokretanje softvera
freedom 1
izučavanje softvera i modifikacija njegovog izvornog koda
freedom 2
distribucija softvera
freedom 3
distribucija modifikovanog softvera
-
Šta znači skraćenica FLOSS?
Besplatan-slobodan softver otvorenog koda
-
Razvili ste besplatni softver i želite da osigurate da i sam softver, ali i svi budući radovi na njemu, ostanu besplatni. Koju licencu birate?
CC BY
GPL version 3
X
2-Clause BSD License
LGPL
-
Koju od sljedećih licenci biste nazvali dopuštenom, a koju biste nazvali copyleft?
Simplified BSD License
dopuštena
GPL version 3
copyleft
CC BY
permissive
CC BY-SA
copyleft
-
Napisali ste web aplikaciju i objavili je pod besplatnom licencom. Kako možete zaraditi novac sa svojim proizvodom? Navedite tri mogućnosti.
-
Dvostruko licenciranje, npr. ponudom naplativog “Poslovnog izdanja”
-
Ponuda hostinga, usluge, i podrške
-
Razvoj vlasničkih ekstenzija za klijente
-
Odgovori na istraživačke vježbe
-
Pod kojom licencom (uključujući verziju) su dostupne sljedeće aplikacije?
Apache HTTP Server
Apache licenca 2.0
MySQL Community Server
GPL 2.0
Wikipedia articles (English)
Creative Commons Attribution Share-Alike licenca (CC-BY-SA)
Mozilla Firefox
Mozilla Public licenca 2.0
GIMP
LGPL 3
-
Želite da objavite svoj softver pod GNU GPL v3. Koje korake trebate slijediti?
-
Ako je potrebno, osigurati se od poslodavca odricanjem od autorskih prava, na primjer, tako da možete odrediti licencu.
-
Dodavanjem napomene o autorskim pravima svakom fajlu.
-
Dodavanjem datoteke pod nazivom
COPYING
sa punim tekstom licence u svoj softver. -
Dodavanjem reference na licencu u svaki fajl.
-
-
Napisali ste vlasnički softver i želite da ga kombinujete sa besplatnim softverom pod GPL verzijom 3. Da li vam je to dozvoljeno i šta morate uzeti u obzir?
Često postavljana pitanja Fondacije za slobodni softver, ovdje pružaju informacije: Pod uslovom da vaš vlasnički softver i besplatni softver ostanu odvojeni jedan od drugog, kombinacija je moguća. Međutim, morate se pobrinuti da ovo razdvajanje bude tehnički garantovano i prepoznatljivo za korisnike. Ako integrirate besplatni softver na način da postane dio vašeg proizvoda, također morate objaviti proizvod pod GPL-om prema copyleft principu.
-
Zašto je Fondacija za slobodni softver izdala GNU Affero General Public License (GNU AGPL) kao dodatak GNU GPL?
GNU AGPL zatvara licencni jaz koji nastaje posebno sa besplatnim softverom, koji se nalazi na serveru: Ako developer izvrši promjene u softveru, on nije dužan prema GPL-u učiniti ove promjene dostupnim, budući da dozvoljava pristup programu, ali ne “redistribuira” na program u smislu GPL-a.GNU AGPL, s druge strane, propisuje da softver mora biti dostupan za preuzimanje sa svim promjenama.
-
Navedite tri primjera besplatnog softvera, koji se također nudi kao “Poslovno izdanje”, u verziji koja se naplaćuje.
MySQL, Zammad, Nextcloud